Povratak otpisanih 2026.
Da pitaš pse kako bi opisali najbolji tulum na svijetu, vjerojatno bi bilo puno klope, igre,
ljudi po kojima se može skakati
i još bi ponijeli šta god kući da imaju i za kasnije.
Da pitaš ljude da opišu najbolji tulum na svijetu, on bi sigurno imao puno klope, cuge, igara, smijeha, zabave, malo uživo glazbe
i još kad bi moglo biti i pasa…
E pa znate šta?
Postoji, i za jedne i za druge takav dan u godini gdje se na jednom mjestu
ispune sve ove želje,
znate gdje?
Na Povratku otpisanih, samoprozvanom prazniku udomljavanja u režiji osječkog Azila za pse Udruge Pobjede
i to ovu nedjelju 31.5. od 10 do 16 sati na lijevoj obali Drave, kod amfiteatra
uz program koji je podržalo čak 300tinjak sponzora!
Bogata tombola, bingo, Grill bar, šankovi sa hladnim sokovima, pivom, ciderima, craft pivom lokalnih pivara, žongleri, radionice za klince ali i kerovce, DJ, Kereći šank, kuhanje kotlića, glazbeni nastupi, sunce, Drava i najljepši grad na svijetu…to je ono što najavljuju iz Azila
a na vama je da dođete sa svojim psima, familijom, prijateljima
i da uživate u ideji svijeta
koji je dobar prema životinjama!
Iz Azila naglašavaju kako je cijeli event veganski ili cruelty free,
kažu i kako je i to jedan od razloga zašto svake godine ima sve više i više posjetitelja,
npr prošle godine Povratak otpisanih posjetilo je par stotina četveronožnih posjetitelja koji su poveli više od tisuću dvonožnih.
Atmosfera je bila dostojna titule najljepšeg dana u godini.
Inače, osječki Azil prepoznatljiv je i po velikom broju udomljavanja odnosno po fotografijama sretnih ljudi i još sretnijih pasa fotografiranih u trenutku udomljenja pred, sad već nadaleko poznatom, azilskom kapijom.
Imaju razvijen program kumstava psima, sklonište su sa najvećim brojem volonterski sati u državi što je jedan od pokazatelja koliko je Azil prepoznatljivo i rado posjećeno mjesto u lokalnoj zajednici
i visok standard brige o psima unutar Azila,
također edukaciju smatraju vrlo bitnom pa rade sve što mogu da bi pomogli i psima koje nikad nisu upoznali a nadaju se ni da nikad ni neće zahvaljujući svojim intervencijama.
Glavnim zadatkom smatraju svijet u kojemu nema azila.
Ljudi ih zovu optimistima a oni misle da bez optimizma nema ni smisla pomagati drugima.
Unatoč svemu viđenom vjeruju u dobro u ljudima.
