Znamenitosti

GRADSKE ZIDINE I VODENA VRATA
Početkom 18. stoljeća započela je izgradnja zidina osječke tvrđave – Tvrđe, u obliku velike nepravilne zvijezde. Po dovršetku radova 1722. godine, Tvrđa je postala jedna od najvećih i najmodernijih vojnih utvrda u srednjoj Europi. Unutar zidina zgrade su građene gotovo isključivo u baroknom stilu, a u sam grad vodilo je četvora vrata. U prvoj je polovini 20. stoljeća na žalost odlučeno da se stare zidine sruše. Tako danas postoji tek manji dio zidina prema rijeci s Vodenim vratima i kulom (vodotoranj), te veći dio Krunske utvrde na lijevoj obali Drave. Osječke zidine građene su ponajprije zbog obrane od mogućeg novog napada vojske Osmanskog carstva koje je Osijek držalo pod okupacijom od 1526. do 1687. godine. Gradnju zidina vodio je general Johann Stephan von Beckers, a i danas se vjeruje da je njegovo tijelo po smrti zazidano u zidine uz Vodena vrata. Zanimljiva je anegdota o pokušaju ulaska cara Josipa Drugog u Tvrđu. Naime, tijekom svog prvog posjeta gradu 1768., car je došao nakon zalaska sunca te se čak niti njemu nisu smjela otvoriti gradska vrata. S toga su mu smještaj ponudili u Gornjem gradu u gostionici K šaranu na mjestu današnjeg Esseker centra.

GENERAL VOJARNA – REKTORAT SVEUČILIŠTA
Godine 1726. na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi izgrađena je monumentalna renesansno-barokna zgrada General-vojarne. Kako i samo ime kaže, zgrada izgrađena po nalogu velikog austro-ugarskog vojskovođe princa Eugena Savojskog, služila je za potrebe carske vojne uprave u istočnoj Hrvatskoj (Slavoniji i Srijemu). Od 1975. godine, poznata je kao Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, biskupa i utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tradicija visokog obrazovanja u Osijeku postoji još od 1707. godine, a danas je osječko sveučilište sa 17 fakulteta i odjela jedno od najvažnijih znanstvenih središta u Hrvatskoj. Studentima je kada dosele u Osijek vjerojatno  vrlo draga i činjenica što je Tvrđa kao i početkom 18. stoljeća, središte gradskog noćnog života i zabave s nizom ugostiteljskih objekata koje je nekada najviše posjećivala upravo vojska. Zanimljivo je da je zgrada General-vojarne zajedno s obližnjim kipom Sv. Trojstva prikazana na novčanici od 200 hrvatskih kuna.

CRKVA SV. MIHAELA ARKANĐELA
Odmah po oslobođenju od Turske vlasti, krajem 17. stoljeća, mnoge osječke džamije pretvorene su ponovno u katoličke crkve. Jedna od njih je i župna crkva Sv. Mihovila (Mihaela) Arkanđela. Ovu baroknu crkvu su od 1725. do 1748. godine gradili Isusovački redovnici. Danas s dva 47 metara visokim tornjevima dominira panoramom Tvrđe, a njena zvona još i danas svakoga petka u 11 sati podsjećaju na trenutak oslobođenja od Turaka 29. rujna 1687. godine. Slika na glavnom oltaru pokazuje upravo taj događaj. Zanimljivo je kako su Osječani s vremenom zaboravili pravi razlog zvonjave crkvenih zvona u 11 sati te su „izmislili“ vlastito objašnjenje. Naime, kako bi ručak petkom bio gotov do podneva, omiljene knedle počeli bi izrađivati tek nakon što im „sve crkve tako kažu“ te su taj jedanaesti sat petkom prozvali „knedl sat“. Na trgu ispred crkve žutim ciglama iscrtani su temelji nekadašnje turske Kasim-pašine džamije, a na sredini trga stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika svih koji žive i rade uz vodu. Pošto je Osijek često bio izložen varljivoj ćudi rijeke Drave, kipovi ovoga sveca nalaze se na nekoliko mjesta u gradu.

CRKVA UZVIŠENJA SV. KRIŽA
Franjevački redovnici u Tvrđi 1732. godine grade barokni samostan i crkvu Uzvišenja Sv. Križa i to na temeljima nekadašnje tri bogomolje: romaničke i gotičke crkve te turske džamije. Glavni oltar krasi kip posvećen Majci Božjoj osječkoj, koji je u 18. stoljeću pred Rákoczijevom bunom spašen iz južnomađarskog svetišta Marija Jud. Navodno ga tamošnji Franjevci i dan danas traže natrag. Ipak oltar najdraži Osječanima je onaj Sv. Antuna Padovanskog. Upravo se zato još od 1727. godine na njegov blagdan 13. lipnja u Tvrđi održava crkveno proštenje, „kirvaj“. Na popratnom velikom sajmu može se pronaći za svakoga ponešto, od igračaka do ručnih radova. Posebno se ističu štandovi s ručno rađenim svijećama te proizvodima od meda poput tradicionalnih hrvatskih medenjaka „licitara“ uvrštenih na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne baštine.

TRG SVETOG TROJSTVA
Glavnim trgom u starom gradu, Tvrđi, dominira barokni kip Sv. Trojstva. Izgrađen je 1729. godine, kao zavjetni kip Osječana dragom Bogu da se kuga koja je prethodno poharala grad više nikada ne vrati. Legenda pak kaže da su gradske štakore pa time i kugu istrijebile simpatične životinjice koje su osječani u velikom broju naselili u grad – kune! Po mnogima ovaj kip je najljepši barokni spomenik u Hrvatskoj. Slični zavjetni kipovi postoje u mnogim gradovima pa i selima u Slavoniji i Baranji te diljem nekadašnjeg Austro-ugarskog carstva. Na istočnom uglu trga stoji zgrada Glavne gradske straže s tornjem-stražarnicom izgrađena početkom 18.stoljeća, a u njoj se danas nalazi Arheološki odjel Muzeja Slavonije. Dijagonalno na uglu nalazi se Muzej Slavonije. Ispred njega raste prastaro stablo ginka, ostatak nekadašnjeg velikog parka. Na suprotnoj zapadnoj strani trga na uglu nalazi se Glazbena škola Franje Kuhača. Rođeni Osječanin, Kuhač je u drugoj polovini 19. stoljeća postao poznat kao sakupljač slavenske glazbene narodne baštine. Svojim istraživanjem dokazao je kako su poznati svjetski skladatelji Ludwig van Beethoven i Joseph Haydn u svojim djelima često posuđivali dijelove hrvatske tradicijske glazbe. Zanimljivo je kako Haydnova melodija današnje njemačke himne potječe od stare hrvatske pjesme "Stal se jesem rano jutro malo pred zoru" iz Međimurja i austrijskog Gradišća.

EUROPSKA AVENIJA
Po secesiji, stilu vrlo popularnom u cijelom nekadašnjem Austro-ugraskom carstvu, Osijek je posebno poznat. Veličanstvene gradske palače u Europskoj aveniji, danas većinom raskošni uredski prostori, građene su na samom početku 20. stoljeća u stilu tzv. „bečke secesije“ dok je najveća među njima, Poštanska palača, izgrađena u stilu „mađarske secesije“. U istoj ulici nalazi se i niz klasicističkih zgrada iz 19. stoljeća s monumentalnom Sudbenom palačom. Od svih kuća u ovoj ulici vjerojatno je najposjećenija ona Muzeja likovnih umjetnosti. U njenom se fundusu nalazi cijelo bogatstvo umjetničkih slika i skulptura. Neke od najzanimljivijih slika su portreti slavonskih plemićkih obitelji iz 18. i 19. stoljeća te romantični pejzaži Slavonije i Barane djela utemeljitelja osječke crtačke škole Huga Conrada Von Hötzendorfa i Adolfa Waldingera.

KON-KATEDRALA SV. PETRA I PAVLA (OSJEČKA KATEDRALA)
Prema inicijativi biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1894. godine započela je izgradnja crkve Sv. Petra i Pavla, kon-katedrale Đakovačko-osječke nadbiskupije. Upravo zato ju Osječani nazivaju jednostavno „katedralom“. Nakon rušenja starije barokne crkve, dovršena je u samo četiri godine te je od 1898. godine panorama Osijeka ne zamisliva bez njezinog 90 metara visokog zvonika i danas drugog po visini u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Građena je od crvene fasadne opeke, u neo-gotičkom stilu, a graditelji su bili njemački arhitekti Franz Langenberg i Richard Jordan. Oslikavanje zidova freskama izveo je poznati hrvatski slikar Mirko Rački. Crkva ima pet zvona. Najveće ujedno i treće po veličini u Hrvatskoj mase više od 2,5 tone posvećeno Sv. Petru i Pavlu nalazi se u glavnom tornju iznad sata. U ratu 1991. i napadima jugoslavenske vojske „katedrala“ je pogođena više od stotinu puta te je u tijeku cjelovita obnova. Zanimljivo je da se u njemačkom gradu Kölnu nalazi nešto novija crkva Srca Isusova koja je gotovo kopija osječke katedrale.

EURODOM I ŽALOSNA KAPELICA
Južno od osječkog starog grada Tvrđe nalazi se trgovačko-kulturni centar Eurodom. Ovaj stakleni neboder kojega Osječani nazivaju i „tornjevima blizancima“ visok je 61 metar što ga nakon Hotela Osijek (62 metra) i Katedrale (90 metara) čini trećom najvišom zgradom u gradu i srednjedunavskoj regiji. Zgrada se nalazi na mjestu starijeg Radničkog doma, monumentalne multifunkcionalne zgrade s počekta 40-ih godina 20. stoljeća za koju se sumnjalo da je građena u svrhu jačanja osjećaja pripadnosti Trećem Reichu u vrijeme okupacije grada u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivost je veća kad se uzme u obzir da je temeljni kamen za nju položen 14. travnja 1942., a grad je oslobođen na isti datum 1945. godine. Pored Eurodoma nalazi se „Žalosna kapelica“, omanja barokna građevina iz 1780. godine, poznata po legendi o „osječkom Romeu i Juliji“. Početkom 18. stoljeća ovdje je naime na smrt osuđen mladić zbog krađe koju nije počinio što je prešutio ne bi li zaštitio ugled svoje djevojke.

KINO URANIA I KINO EUROPA
U srcu Gornjeg grada razdvojene romantičnim Sakuntala parkom nalaze se dvije stare kino dvorane. Kino Urania iz 1912. i Kino Europa iz 1939. godine. Kino Europa koje se danas koristi za povrmene projekcije te razna kulturna događanja mnogi smatraju jednim od najljepših djela moderne arhitekture u Osijeku. Kino Urania je pak prema stručnjacima jedno od najboljih ostvarenja secesijske arhitekture u gradu pa i šire. Kino je navodno građeno ne samo za potrebe predstava već i kako bi se u nju smjestila masonska loža „Budnost“. Sama zgrada puna je simbolike vidljive i na pročelju, od piramidalnog oblika do reljefa sfinge, čuvarice „hrama“.

VISEĆI MOST I SECESIJSKI ZDENAC
Vjerojatno najčešći motiv na razglednicama Osijeka je sljedeći: pogled na grad s lijeve dravske obale s visećim pješačkim mostom te zvonikom katedrale i staklenim tornjem hotela uz pozadini. Most Mladosti izgrađen je 1980. godine, a danas je omiljen među zaljubljenim parovima koji na njegovu ogradu stavljaju tzv. ljubavne lokote. Vjeruje se da će njihova ljubav biti sigurna sve dok je ključ lokota duboko na dnu rijeke Drave. Na dijelu dravske promenade između visećeg mosta i Zimske luke nalazi još jedan simbol Osijeka, veliki secesijski zdenac, poklon grofovske obitelji Pejačević gradu Osijeku iz 1903. godine.

ŽUPANIJSKA ULICA
Od glavnog gradskog trga prema jugu proteže se Županijska ulica. U njoj se nalaze dvije važne institucije, zgrada županijske skupštine poznata kao Županijska palača izgrađena u klasicističkom stilu 1842. godine, te zgrada Hrvatskog narodnog kazališta izgrađena u vencecijansko-maurskom stilu 1866. godine. Predstave u kazalištu u početku su izvođene na Njemačkom, a od 1907. na Hrvatskom jeziku. Desno od kazališta do Drugog svjetskog rata nalazila se židovska sinagoga na što danas podsjeća spomen ploča. Tijekom šetnje ulicom zanimljivo je potražiti „odbjeglu“ topovsku kuglu. Vjerojatno sredinom 19. stoljeća iz starog grada Tvrđe greškom je ispucana topovska kugla te se zaustavila upravo u podnožju zida Županijska palače.

CRKVA SV. JAKOVA I KAPUCINSKA ULICA (KORZO)
Na samom početku korza, na spoju glavnog trga i Kapucinske ulice, nalazi se barokna crkva Sv. Jakova Apostola te pripadajući Kapucinski samostan građeni početkom 18. stoljeća. Iako je fasada crkve vrlo jednostavna, unutrašnjost je bogato ukrašena freskama i slikama koje prikazuju za ono vrijeme uobičajenu sliku, sukob Kršćanstva i Islama. Nešto dalje niz ulicu nalazi se nekadašnji hotel Royal iz 1905. godine. Ova historicistička zgrada možda je najpoznatija po pričama o jednome od njenih najvjernijih posjetitelja iz prve polovine 20. stoljeća, razbojniku Čarugi. On je naime volio objedovati samo u najfinijim restoranima, a sam je sebe nazivao „slavonskim Robinom Hoodom“ s jednom ipak bitnom razlikom – svoj plijen nije rado dijelio sa siromašnima.
 
TRG dr. ANTE STARČEVIĆA (GLAVNI TRG)
Glavni trg u Gornjem gradu nosi ime dr. Ante Starčevića, hrvatskog političara iz 19. stoljeća vođenog idejom o hrvatskoj samostalnosti. Uz njegov spomenik, na trgu se nalazi i osječanima vjerojatno omiljeni kip „grupa građana“ koji predstavlja same Osječane sa svim svojim različitostima. Samim trgom uz Katedralu dominiraju dvije neo-renesansne građevine, s južne strane zgrada Županijskog poglavarstva poznata kao palača Normann iz 1890. godine te na zapadnoj strani tzv. Gradska kuća iz 1873. godine. Preko puta ove zgrade, na križanju trga s Ribarskom i Šamačkom ulicom nalazi se lijepa barokna uglovnica s kipićem slona na pročelju. Postavio ju je osječki trgovac Ivan Leipzig ne bi li privukao kupce u svoju trgovinu robom iz dalekih istočnih krajeva. Mogući razlog postavljanju kipa bilo je i praznovjerje kako statua slona donosi sreću. Naime, u trgovini se mogla odigrati i vrlo popularna Ugarska lutrija. U današnje vrijeme trg je omiljeno sastajalište osječana, od svakodnevnih prijateljskih susreta do velikih proslava među kojima se ističe proslava Nove Godine, redovito uz pjenušac, veliki vatromet i tradicionalni „bečki“ valcer.

TRG SLOBODE
U samom središtu grada nalazi se Trg Slobode, dio pješačke zone koja povezuje Ulicu Hrvatske Republike s korzom i glavnim trgom. Ovdje se nalazi vjerojatno najpoznatija osječka robna kuća, popularni Supermarket otvoren davne 1967. godine. Na sjevernom spoju trga s korzom nalaze se dva spomenika. U prolazu uz Kapucinski samostan stoji kip Franje Krežme poznatog osječkog i hrvatskog skladatelja i violinista koji je u svojoj kratkoj karijeri uspio postati koncert-majstorom Bilse orkestra, preteče berlinske filharmonije. Sljedeći spomenik podignut je u sjećanje na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, utemeljitelja slobodne i demokratske hrvatske države 1990. godine. Na žalost put razdjeljenja od komunističke Jugoslavije protekao je u ratnim okolnostima. Upravo na to podsjeća treći spomenik na ovome trgu smješten na njegovom južnom dijelu. Spomenik braniteljima i žrtvama Domovinskog rata za neovisnost podignut je 2005. godine. Do njega se nalazi i četvrti kip, omiljeni osječki „šetač“ književnik August Cesarec.

DVORAC PEJAČEVIĆ
Poznata hrvatska plemićka obitelj, grofovi Pejačević imali su posjede po čitavoj Hrvatskoj. Iz ove je obitelji potekla i prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević. Muški članovi obitelji obnašali su dužnost hrvatskog bana, danas bismo rekli premijera, a njihov politički i gospodarski utjecaj širio se diljem nekadašnjeg Austro-ugarskog carstva. Nakon 1945. godine, članovi ove obitelji iz jedine preživjele „našičke“ grane bili su prisiljeni napustiti Hrvatsku pod pritiskom komunističkih vlasti. Na području Slavonije posjedovali su tri velika dvorca, među kojima i ovaj u osječkoj gradskoj četvrti Retfala. Dvorac je građen na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u barokno-klasicističkom stilu. Od početka 20. stoljeća dvorac je u vlasništvu  Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, a u jednom dijelu danas se nalazi privatna klinika. Zanimljivi i živopisni opisi dvorca i njegovih stanovnika mogu se pronaći u popularnom povijesno-ljubavnom romanu Marije Jurić Zagorke „Vitez slavonske ravni“.

CRKVA PRESLAVNA IMENA MARIJINA
Jedna od najraskošnijih baroknih crkvi u Osijeku nalazi se u Donjem gradu, u blizini dravske obale. Crkva Preslavna imena Marijina izgrađena je 1732. godine. U donjogradskoj župi nalaze se dva vrlo zanimljiva dijela inventara, instrument sličan orguljama tzv. pozitiv iz 1674. godine, izrađen u Grazu te kip Majke Božje Sniježne izrađen prema originalu iz austrijskog marijanskog svetišta Mariazell, poklon jednoga vojnika. U blizini crkve, zapadno niz ulicu prema bolnici nalazi se kapela posvećena Sv. Roku. Izgrađena je 1744. godine, kao zavjet građana koji su preživjeli kugu. Uz kapelu se nalazi i barokni zavjetni kip Majci Božjoj te lijepa prizemnica s arkadama, jedna od najstarijiih građanskih kuća u Osijeku.

TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA
Glavni trg u Donjem gradu nosi ime po najpoznatijem i omiljenijem hrvatskom banu, barunu Josipu Jelačiću. On je tijekom 19. stoljeća pomogao ugušiti mađarsku revoluciju u sklopu Austro-ugarskog carstva čime je ujedno usporio mađarska nastojanja za prevlast na području Hrvatske. Na jelačićevom trgu nalazi se osječko Dječje kazalište te lijepa crkvica Sniježne Gospe. Izgrađena je 1898. godine u neo-gotičkom stilu na mjestu starije kapele. Na trgu se nalazi i neobičan kip jajeta napuklog u dva dijela što simbolizira „mjesto rođenja“ Osijeka. Stari rimski grad Mursa ovdje se nalazio od 1. do 5. stoljeća nakon Krista, a njegovi ostaci danas se mogu pogledati u arheološkom odjelu Muzeja Slavonije.